Često puta baš ti administrativni podaci pa tako i oni o mjestu i vremenu rođenja, znaju biti suhoparni i suvišni, a ne tako rijetko, znaju biti čak i pogrešni. Zato im često ne pridajem nikakav značaj i ne poklanjam vjeru.
Vjerujem u par crno-bijelih fotografija iz obiteljskog albuma, koje me predstavljaju, odnosno, predstavljaju moju najraniju pojavu na ovom svijetu.
One uvjerljivo i jasnije od bilo kojeg teksta, „pričaju“ o jednom divnom i sada već davno izgubljenom analognom dobu, o vremenu celuloidne vrpce i celuloidnog crno-bijelog fotografskog filma, o modnim detaljima toga vremena, o dijelovima rustikalnog kućnog namještaja, modelima automobila iz druge polovine šezdesetih godina prošlog stoljeća, o jednom od najljepših gradova u donjem, slavonski sporom, toku rijeke Drave, Osijeku i o još puno drugih sitnica u djeliću zaustavljenog vremena.
Bilježenjem svih vrsta obiteljskih događaja, rano sam otkrivao svijet analogne, a kasnije i digitalne fotografije. Strast prema fotografiranju i danas, tu i tamo, ostavi trag u neponovljivoj ljepoti zamrznute prirode. Ponekad se tu nađu zabilježeni i objekti tradicijske gradnje, odnosno kulturne baštine, ali i sasvim obični trenutci iz života.
U izboru kadrova, uvijek vođen srcem, nastojim u fotografiju unijeti pozitivnu emociju, ali i sačuvati onaj važan estetski element.
Kako bismo sutra mogli izraditi retrospektivu svog života, prvo je važno bilo roditi se, zatim punim plućima živjeti i proživljavati svoj vijek i ono što je jako važno, cijelo to naše vrijeme kroz živu slikovnu priču, neprestano „pričati“ o tome. Kamerom promatrati i bilježiti prirodu i svijet oko sebe, koliko god nam to vrijeme bude dozvoljavalo i ostaviti, samo svoj, jedinstven trag na tom putu prolaska kroz svoj jedini život − kroz svoju epohu, možda baš za nekog budućeg sebe.
Ljudsko sjećanje je varljivo, riječi lete u vjetar, a sve ono što nije zabilježeno okom kamere, kao da se nije nikada ni dogodilo.
Stoga, dajmo fotografiji prednost pred riječima i dozvolimo da nas sama predstavi.
Kako bi to predstavljanje bilo što bolje, vjerujem da ću kroz ugodna druženja i suradnju te razmjenu iskustava s članovima Fkk „Picok“ Đurđevac, prije svega steći nove, vrijedne prijatelje, a na koncu i nova, vrijedna znanja, koja će se onda reflektirati i na višu razinu kvalitete mojih fotografija.